U osvrtu na dokumentarnu uspješnicu "Fiume o morte!" Miljenko Jergović je Gabrielea D'Annunzija, na sebi svojstven način, usporedio s aktualnom riječkom gradonačelnicom Ivom Rinčić.
Gabriele D’Annunzio bio je talijanski književnik, ratni heroj i radikalni nacionalist, jedan od najutjecajnijih i najekscentričnijih likova talijanske politike i kulture s početka 20. stoljeća. Godine 1919. s paravojnim dobrovoljcima zauzeo je Rijeku, proglasio je talijanskom i uspostavio vlastitu, poludržavnu tvorevinu – tzv. Regenciju Kvarnera.
Za Rijeku je bitan jer je njegova okupacija trajno obilježila grad: produbila je talijansko-hrvatske napetosti, ubrzala međunarodne pregovore o statusu Rijeke i poslužila kao ideološki i simbolički predložak kasnijem talijanskom fašizmu. Njegova "riječka avantura" bila je politički kaos, ali povijesno važan trenutak u kojem je Rijeka postala pozornica sudara imperija, nacionalizama i modernih autoritarnih ideja.
"Fiume o morte!" je hrvatski dokumentarno-igrani film iz 2025. redatelja Igora Bezinovića koji na svjež, inventivan način rekonstruira i reinterpretira povijesnu okupaciju Rijeke (tada Fiume) 1919. godine pod vodstvom talijanskog pjesnika i ratnog vođe Gabriela D’Annunzija. Film spaja stvarne arhivske materijale, scene s lokalnim stanovnicima i kritički komentira apsurdnost i političke implikacije tog događaja, otvarajući razgovor o identitetu, nacionalizmu i kolektivnom sjećanju.
Premijerno prikazan na International Film Festival Rotterdam i nagrađen glavnom nagradom te FIPRESCI priznanjem, "Fiume o morte!" postao je najgledaniji dokumentarac u povijesti hrvatskog kina i predstavljao je Hrvatsku kao prvi domaći dokumentarni kandidat za Oscara.
Čestitamo Igoru Bezinoviću i nadamo se da će osvojiti sve nagrade koje postoje!
Rijeka je vidjela guzicu protofašiste D'Annunzija pa će i guzicu ovoj snaši
Miljenko Jergović, književnik i novinar, komentirao je na svom Facebook profilu uspjeh Bezinovićevog filma i osvrnuo se na aktualnu gradonačelnicu Rijeke Ivu Rinčić, nedvojbeno uslijed javne polemike zbog njezine odluke da neće "zabraniti" dvostruki koncert Marka Perkovića Thompsona u riječkoj gradskoj "Dvorani mladosti" (06. i 07. veljače 2026. godine).
Naime, trinaestero riječkih oporbenih vijećnika predložilo je zaključak tamošnjeg Gradskog vijeća kojim bi se u gradskim prostorima ograničilo korištenje simbola i pozdrava povezanih s govorom mržnje (op.a. slično prošlogodišnjem zaključku zagrebačke gradske skupštine što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević iskoristio da uskrati javni Thompsonov javni nastup u gradskom objektu...istini za volju, nakon što mu je to već 3 puta dozvolio), što bi posredno utjecalo na koncertnu praksu, no gradonačelnica Iva Rinčić istaknula je da zabrana koncerta nije u njezinoj nadležnosti te da takve smjernice nemaju pravnu snagu.
Objavu Miljenjka Jergovića prenosimo u cijelosti bez uredničke intervencije:
"Film Igora Bezinovića osvojio je Europsku filmsku nagradu za dokumentarni film. Zajednicu hrvatskih domoljuba to je ojadilo. I dobro je da ih je ojadilo."
"Rijeka je vidjela guzicu velikoga protofašiste Gabrielea D'Annunzija, pa će, akobogda, vidjeti guzicu i ovoj snaši, koja je stigla stotinu i koju godinu za njim. Neobično je kako domoljubi ne vole podsjećanja na fašističke guzice."
"Radujemo se Bezinovićevom uspjehu, i na čitanje vam nudimo moj tekst, naslova 'Igor Bezinović i lakrdija s kojom otpočinje militarizacija društva'. Do teksta možete preko linka u komentaru."
Društvo mora ići dalje: ne prema konformizmu jednoumlja (prenosimo cjelovit komentar gradonačelnice Rinčić)
Miljenko Jergović je nesumnjivo izniman književnik. Njegova proza nosi onu rijetku sentimentalnu crtu koja se napaja vremenima koja su, barem dijelom, obilježila i moje djetinjstvo.
Cijenim i jasno prepoznatljivo stilsko nasljeđe oslonjeno na Andrića, Selimovića i bosanski kulturni prostor, a nezaboravan je i njegov tekst o Lucianu Sušnju, riječkom Junaku našeg doba.
No u nas je čest fenomen da netko iznimno uspješan u jednom području zaključi kako time automatski stječe pravo da s visoka presuđuje i poučava na svim ostalima - osobito povijesti, politici i institucionalnim procesima.
U tom se okviru poseže i za rječnikom koji se opravdava kao provokacija ili satira, ali u stvarnosti ostaje tek vulgaran, reduktivan i argumentacijski prazan.
Posebno je problematično kada se takav rječnik koristi u obraćanju ženi na javnoj funkciji. Izrazi poput "snaša" i "guzica" nisu hrabri ni subverzivni; oni su patronizirajući, spolno obilježeni i ispod svake razine ozbiljnog javnog govora. Takav diskurs ne razgrađuje autoritet - on ga pokušava poniziti kroz tijelo i rod, što je upravo obrazac nasilja koji se inače s pravom osuđuje.
U tom smislu teško je ne primijetiti unutarnju proturječnost: s jedne strane traži se društvena osjetljivost i zaštita od grubih reakcija, a s druge se bez zadrške poseže za istim mehanizmima simboličkog nasilja - etiketiranjem, omalovažavanjem i svjesnim ponižavanjem.
Upravo bi iz te perspektive bilo posve legitimno da se na ovakav govor osvrnu i feminističke strukture, jer on reproducira obrazac u kojem se žena u javnom prostoru svodi na karikaturu, a ne tretira kao politički subjekt.
Lako je iz pozicije autorske ili intelektualne fotelje dijeliti oštre ocjene i moralne presude. Neusporedivo je teže - ali i neusporedivo odgovornije - preuzeti ulogu izabranog predstavnika vlasti i baviti se svakodnevnim problemima građana, funkcioniranjem institucija i stvarnim potrebama zajednice.
Konačno, i početno - Antifašizam nije privatno vlasništvo, niti ideološki monopol pojedinih stranaka. On je povijesna činjenica i civilizacijski temelj, a ne trajni rezervoar retoričkog nadmetanja.
Društvo mora ići dalje: ne prema konformizmu jednoumlja, nego prema zrelosti u kojoj se povijesne istine podrazumijevaju, a odgovornost mjeri onime što se čini danas - i kako se pritom govori.
Urednički komentar
Naše pisanje o Thompsonovim koncertima i nedvojbeno ustaškom pokliču "Za dom spremni" izazvalo je vrlo brojne i uvredljive poruke naših vlastitih pratitelja upućene našem uredništvu (iako danas baš svi domaći političari koriste naša otkrića i zaključke za svoje društveno-političke lamentacije).
Povezani članak: "Za dom spremni" ne krši javni red i mir, ali je protuustavni poklič ?!?
Povezani članak: Tomašević je prejadni populist i manipulator, a antifašist je točno koliko je Thompson domoljub
Ustavom RH zajamčen je demokratski pravni poredak u kojem javna vlast kreira i provodi svoju javnu politiku. U to je neizbježno uključena kultura čiji nedvojbeni dio je (između ostalog) korištenje javnih prostora i objekata za glazbena događanja poput koncerata.
Godine 2008. pulski gradonačelnik Boris Miletić (IDS) uskratio je Marku Perkoviću Thompsonu suglasnost za koncert u Areni, obrazloživši to neprihvatljivošću ustaške ikonografije u gradu utemeljenom na antifašizmu i multikulturalnosti. Thompsonov tim tužio je Grad Pulu pozivajući se na Ustav RH, Europske konvencije i zabranu diskriminacije, no Općinski sud u Puli tužbu je odbacio, a odluka je 2012. postala pravomoćna.
Pulski gradonačelnik Filip Zoričić (nezavisni) zabranio je 2023. koncert folk i turbo-folk izvođača (npr. Duško Kuliš, Ana Bekuta, Dragan Kojić Keba i dr.) u Domu sportova u Puli, obrazloživši da takva glazba "ne pripada javnom prostoru" grada i da želi sačuvati njegov identitet, unatoč ugovoru o najmu dvorane organizatoru događaja. Trgovački sud u Pazinu nakon toga presudio je u korist organizatora, utvrdivši da je ugovor o najmu dvorane valjan i dajući pravo organizatoru, no Visoki trgovački sud RH potvrdio je da je ugovor o koncertu "Duško Kuliš i prijatelji" u pulskom Domu sportova prestao raskidom po sili zakona jer organizator nije u fiksnom roku uplatio predujam.
Trenutni Pulski gradonačelnik Peđa Grbin (SDP) je odlučio da u pulskom amfiteatru neće nastupati "oni kojima je loša bila 45-ta".
Dakle već samo u našoj voljenoj Puli imamo dovoljno praktičnih dokaza u prilog našoj tvrdnji da javna vlast ima pravo, ali i odgovornost prema biračima, za sve svoje političke odluke, uključivo i one vezane za kulturu i javna događanja na javnim površinama i u javnim objektima.
Naša redakcija podržava političko pravo (i u konačnicni odgovornost prema biračima) gradonačelnice Rinčić da zauzme svoj stav o tome treba li ili ne "zabranjivati" javne koncerte i cijeni njezin stav da svoju odluku provodi dosljedno.
S druge strane, otvoreno smo kritizirali (i aktivno kritiziramo) zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića koji je iz političko oportunističkih razloga "dozvolio" čak 3 javna nastupa Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu (op.a. po našem sudu kako ne bih ugrozio izborne rezultate na lokalnim izborima 2025. godine), kada je na javne upite čak i argumentirao kako je on protiv zabrana jer su kontraproduktivne, da bi odmah nakon osvojenih izbora licemjerno donosio "zabrane" pod prejadnim pravdanjem "nisam znao da će Thompson izvoditi Bojnu Čavoglave".
Facebook objava: Tomaševićev odgovor na pitanje kako to da je odobrio Thompsonov koncert
Valja za kraj podsjetiti svukupnu javnost da smo mi slobodni ljudi u slobodnoj zemlji (ma što tko mislio) te da svi imamo jednako pravo na svoje mišljenje i stav u temama od javnog značaja, a dok god time ne ograničavamo prava drugih svi kojima se to ne sviđa mogu...
A sve što imate za reći recite na izborima, kako priliči u demokraciji!
